Bol u zapešću može otežati oslanjanje na ruku, držanje predmeta, tipkanje, kuhanje, odijevanje i brojne druge svakodnevne aktivnosti. Iako se ponekad javlja nakon jasne ozljede, nelagoda se može razvijati postupno zbog ponavljajućih pokreta šake, dugotrajnog opterećenja ili promjena na strukturama ručnog zgloba.
Učinkovita rehabilitacija ne usmjerava se samo na smanjenje boli. Njezin je cilj utvrditi što izaziva tegobe te postupno vratiti pokretljivost, snagu, stabilnost i sigurnu uporabu ruke.
Što može uzrokovati bol u ručnom zglobu?
Zapešće je složeno područje sastavljeno od više kostiju, zglobova, ligamenata, tetiva, mišića i živaca. Zbog toga različita stanja mogu uzrokovati slične simptome.
Česti uzroci uključuju:
- uganuće i ozljedu ligamenata
- prijelom kosti nakon pada ili udarca
- preopterećenje tetiva i njihovih ovojnica
- upalne ili degenerativne promjene u zglobovima
- pritisak na živac
- posljedice operacije ili dulje imobilizacije
- ponavljanje zahtjevnih pokreta šake i prstiju.
Mjesto i karakter boli mogu dati važne informacije. Bol nakon pada, osobito ako je praćena oticanjem, modricom ili ograničenim pokretom, zahtijeva liječničku procjenu. Postupno nastala nelagoda češće je povezana s preopterećenjem, ali se bez pregleda ne može pouzdano odrediti njezin uzrok.
Sindrom karpalnog kanala/tunela i bol u šaci
Sindrom karpalnog tunela nastaje zbog pritiska na srednji živac u području zapešća. Osim boli, pacijent može osjećati trnce, utrnulost ili slabost u šaci i prstima. Tegobe se često pojačavaju noću, pri snažnom hvatu ili tijekom aktivnosti u kojima je ručni zglob dugo savijen.
Liječenje ovisi o intenzitetu i trajanju simptoma. U početnoj fazi može uključivati prilagodbu aktivnosti, smanjenje pokreta koji izazivaju tegobe, fizikalnu terapiju i korištenje ortopedskog pomagala prema preporuci stručnjaka. Kod izražene slabosti, trajnog gubitka osjeta ili dugotrajnih simptoma potrebna je dodatna medicinska obrada.
Kako započinje rehabilitacija zapešća?
Prvi korak je procjena stanja. Fizioterapeut analizira pokret ručnog zgloba, šake i prstiju, snagu hvata, osjetljivost tkiva i aktivnosti koje izazivaju bol. Prema potrebi procjenjuju se i lakat, rame te način na koji osoba koristi cijelu ruku.
Važno je razlikovati zaštitu ozlijeđenog područja od potpunog izbjegavanja pokreta. Predugo mirovanje može pridonijeti ukočenosti, slabljenju mišića i smanjenju funkcionalnosti. S druge strane, prerano ili pretjerano opterećenje može ponovno nadražiti osjetljive strukture.
Zato se izrađuje individualni plan rehabilitacije, prilagođen dijagnozi, fazi cijeljenja, poslu, sportu i svakodnevnim potrebama pacijenta.
Fizikalna terapija i individualne vježbe
Fizikalna terapija može obuhvatiti manualne tehnike, postupke usmjerene na ublažavanje boli i oticanja te kontrolirano povećavanje opsega pokreta. Izbor postupaka ovisi o uzroku tegoba, zbog čega jednak program nije prikladan za svaku osobu.
Vježbe se uvode postupno. U ranoj fazi naglasak može biti na nježnom pokretanju zapešća i prstiju bez dodatnog opterećenja. Nakon poboljšanja pokretljivosti slijede vježbe za mišiće podlaktice, stabilnost ručnog zgloba, snagu hvata i preciznu kontrolu šake.
Program može sadržavati:
- kontrolirano savijanje i opružanje zapešća
- pokrete podlaktice i prstiju
- izometričke kontrakcije bez vidljivog pomicanja zgloba
- vježbe hvata prilagođenog intenziteta
- postupno opterećenje elastičnom trakom ili laganim utegom
- funkcionalne zadatke povezane s poslom ili sportom.
Vježba ne bi trebala izazvati naglo pogoršanje, oštru bol ili pojačanu utrnulost. Reakcija zgloba tijekom aktivnosti i nekoliko sati nakon nje pomaže u određivanju odgovarajućeg opterećenja.
Povratak svakodnevnim i sportskim aktivnostima
Povratak aktivnostima ne određuje se samo prema nestanku boli. Potrebno je provjeriti može li zapešće podnijeti oslonac, ponavljajući pokret, nošenje tereta ili brz pokret bez gubitka kontrole.
Osoba koja radi za računalom treba razviti toleranciju na dulje korištenje tipkovnice i miša, dok sportaš mora ponovno uspostaviti snagu, stabilnost i odgovarajuću reakciju ruke u specifičnim situacijama. Ponekad su potrebne i promjene tehnike, položaja radne opreme ili rasporeda odmora.
Individualni rad jedan na jedan, kakav se provodi u CEBO Rehabilitaciji, omogućuje stalno praćenje odgovora na terapiju i pravodobnu prilagodbu vježbi. Opterećenje se povećava tek kada pokret postane dovoljno siguran, kontroliran i funkcionalan.
Iznenadna jaka bol, vidljiva deformacija, izrazito oticanje, nemogućnost pomicanja prstiju, gubitak osjeta ili slabost šake zahtijevaju liječničku procjenu. Pravodobno utvrđivanje uzroka smanjuje rizik od dugotrajne ukočenosti i pomaže da se rehabilitacija usmjeri na stvarni izvor problema.